Koliko jedna žena može da po(d)nese?

Svaka od nas zna odgovor na ovo pitanje. Bez vage. Nisu u pitanju kilogrami, nisu u pitanju tone. Više nego što drugi očekuju, a još češće i više nego što smo mislile da možemo. Drugima nedovoljno, sebi previše.

Kese iz prodavnice i sa pijace su nam najlakše. Deca, roditelji, sestre, braća, partneri, prijatelji nemaju težinu, volimo ih, borimo se za njih, bodrimo, dišemo za njih i sa njima.

Nosimo naše i njihove brige, strahove, pravimo se da svoje nemamo. Nosimo obaveze, poslove, račune, pismene zadatke, lektire, prihvatanja i odbijanja, očekivanja, potrebe svoje i tuđe, snove takođe. Savršene smo kada sve to radimo isfenirane, nalakirane, izdepilirane i sa osmehom koji govori “Mogu ja to sama, ne brinite, držim sve pod kontrolom.”

Šta će se desiti ako digneš ruke? Ne od svega, već da zatražiš pomoć. Osmi mart nije podsetnik da smo jake i da sve možemo same. Jesmo i možemo, ali teret ne treba da bude test ljubavi i prijateljstva, a naša snaga ne treba da se podrazumeva. Briga o drugima ne znači zanemarivanje sebe.

Zato danas ne slavimo sve ono što možemo da ponesemo, već slavimo i pravo da odložimo teret ili ga podelimo jer će tako biti lakši.

Želimo ti srećan i lagan Dan žena i ako baš nešto moraš da nosiš danas, neka bude ono što tebi donosi radost, a ako je to Cozy, onda ti hvala što si svojim izborom i nama ulepšala ovaj 8. mart. 🌸